Osvojite svoju prvu stijenu

FacebookTwitterGoogle+Share

Sn aga i spretnost nogu ključna je pri penjanjuOd opreme i terminologije, pa do straha u kostima, uspon na stijenu djeluje vrlo zastrašujuće, ali se isplati. Pokazat ćemo vam kako da osvojite svoju prvu stijenu. Ali, prije toga zaboravite sve što ste mislili da znate o penjanju na stijene. Ovo su dvije najčešće zablude o penjanju:

 

1. PENJANJE JE OPASNO

Naravno, pa visoko ste iznad tla priljepljeni uz stijenu, ali penjanje je mnogo sigurnije nego što ga “nepenjači” doživljavaju. Prema istraživanju koje je radio American Alpine Club 2008 g. penjačima se događa manje nezgoda nego borderima, skijašima i sanjkačima. Mnogi su preplašeni da će pasti zato što ne znaju da je oprema koju koriste napravljena baš za tu namjenu i mora izdržati sve napore. Ako su užad i ostala oprema (alke, sponke, klinovi, čokovi, gri-gri, zamke…) dobro održavani puno su sigurniji nego što mnogi misle.

 

Sve je u nogama…2. SVE JE U SNAZI

Sylvester Stallone prikazao je penjanje u filmu Cliffhanger “brutalno” teškim, ali u praksi nije sve u velikim “napuhanim” bicepsima i tricepsima… U penjanju su ruke sekundarne, sve je u potisku u nogama. Dobri penjači uvijek prvo razmišljaju o tome gdje i kako će postaviti noge, pomičući ih od noge do noge, a ruke koriste samo za ravnotežu. Vježbajte noge u “teretani”. Probajte pronaći zid pod malim nagibom i probajte ga prijeći koristeći samo vaše noge.

 

Što s brojevima?

Gotovo svaka država ima svoj sustav određivanja težine uspona. Kod nas se koristi ili francuski ili UIAA sustav, dok se u Americi koristi Yosemitni decimalni sustav (YDS). UIAA sustav koristi klasifikaciju težine nekog uspona od I pa do X+. I, II, III su lakše rute dok su rute iznad V, pa sve do X, sve teže i teže i zahtijevaju veliko znanje i iskustvo. Do sada najteže ispenjane rute klasificirane su sa X+, no s obzirom da penjači stalno pomiču granicu uskoro će i neke staze, za koje se do sada mislilo da su “neosvojive”, vjerojatno uskoro biti osvojene, te dobiti svoju oznaku.

 

Vježbajte penjanje u dvoranama

Mnogi danas svoju avanturu uspinjanja na stijene započinju vježbanjem u dvoranama. Radi se o sigurnom okruženju, s tapeciranim podovima i konstantnim i optimalnim uvjetima (temperatura, zrak, vlaga…). Ali postoji i još jedan dobar razlog za vježbu u dvorani, bilo za amatere ili za profesionalce – rad nogu. Kada se vježba u dvorani mora se koncentrirati na rad nogu, vani na stijeni sve je u radu nogu, a na dvoranskim stijenama ima manje pravih mjesta za noge tako da ste primorani više razmišljati o nogama i uporištima prije pomicanja cijelog tijela.

 

Stijena

Mnogi koji tek počinju sa penjanjem misle da je lakše popeti se na neku manju stijenu jer razmišljaju da je tako manja šansa da nešto pođe po zlu. Zato je tehnika sidrenja na vrhu stijene zapravo najbolja opcija za one koji tek počinju sa ovim sportom. Sidrište je na vrhu, iznad rute, tako da je mala šansa da ćete pasti više od jednog koraka ukoliko se poskliznete. Dobar instruktor iskoristit će uže kao kolutur i pomoći će vam nadmašiti osobito teške dijelove rute.

 

TRI NAČINA USPONA

Top rope: Uže je provučeno kroz učvršćeno “sidro” na vrhu stijene iznad rute. Na taj je način penjaču omogućeno da odabere kraće rute bez ikakvih dodatnih osiguranja na stijeni.

Sport: Fiksirano osiguranje je zakovano u stijenu. Na taj način penjač, sljedeći rutu, može prije usidrena osiguranja koristiti kao osiguranje.

Tradicionalno: Postavljanje klinova u kanale i pukotine na stijeni kako se vodeći penjač uspinje i odabire rutu. Penjač koji je zadnji u nizu “čisti” rutu tj., kako se uspinje po ruti uklanja klinove iz stijene.

 

Za kraj, ukoliko se želite početi baviti penjanjem predlažemo vam da se učlanite u neki od klubova, u kojima ćete dobiti potrebnu edukaciju i dodatne informacije.

FacebookTwitterGoogle+Share